Strukturni temelj kutnih čeličnih gromobranskih tornjeva leži u odabiru materijala i strukturnom obliku. Kutni čelik, kao glavna komponenta, obično se proizvodi postupcima vrućeg valjanja, s presjekom u obliku slova L-. Ova geometrija mu daje visoku čvrstoću na savijanje i torzijsku krutost. Mehanički, dizajn jednakih ili nejednakih krakova čeličnog kutnika može optimizirati opterećenja u različitim smjerovima. Na primjer, korištenje čelika s jednakim-krakim kutom na četiri kuta tornja pomaže u ravnomjernoj raspodjeli opterećenja vjetrom, dok korištenje-nejednakog{7}}krakog čelika u područjima koncentracije lokaliziranog naprezanja može poboljšati stabilnost u određenim smjerovima. Što se tiče fizičkih svojstava materijala, uobičajeni čelici kao što su Q235 ili Q345 posjeduju dovoljnu vodljivost i mehaničku čvrstoću. Njihova granica razvlačenja i modul elastičnosti izravno određuju granicu deformacije tornja pod atmosferskim turbulencijama ili udarima groma.
Mehanizam za vođenje energije munje ove strukture oslanja se na njegove karakteristike električne veze. Kutne čelične komponente pričvršćene su zajedno s vijcima ili zavarene kako bi oblikovale kontinuiranu vodljivu stazu, a cijeli toranj čini sustav odvodnika munje. Kada jakost električnog polja između grmljavinskog oblaka i tla dosegne kritičnu vrijednost, vrh tornja preferencijalno generira uzlaznu vođicu zbog efekta vrha, koji formira kanal za pražnjenje nakon kontakta sa silaznom vođicom. Kada struja prolazi kroz toranj, na njenu distribuciju utječe skin efekt. Visoko{4}}struja munje uglavnom teče duž površine kutnog čelika, što daje kutnom čeliku veću efektivnu vodljivu površinu u usporedbi s okruglim čelikom. Sustav uzemljenja koristi kombinaciju radijalnih horizontalnih elektroda za uzemljenje i vertikalnih elektroda za uzemljenje za raspršivanje struje u duboko tlo. Vrijednost otpora uzemljenja obično treba kontrolirati ispod 10 ohma kako bi se zadovoljile specifikacije zaštite od munje.